KNJIGA POSTANKA U POEZIJI
02.07.2014., srijeda
JOSIPOVA BRAĆA DOLAZE U EGIPAT
..................................................................................................................................................................................................................
 Zavladala je glad i u Izraelskim obiteljima Al čuo je Jakov da tamo u Egiptu žita ima Posla sinove svoje na dalek put, deset njih Kod kuće osta Benjamin, najmlađi od svih Tu dočeka ih Josip i prepozna, no oni nisu prepoznali njega Ni slutili nisu što se sve zbilo, što je Bog učinio iz svega Prodali su bili jednog dana brata svog kao kakvu robu A on upravitelj sada, ganut, u suzama, pobježe u jednu sobu...  Vrati se potom u čvrstoj nakani da savjest im probudi Pa ih je ispitivao o njihovim životima i kao uhode ih osudi. Oni ga uvjeravaše kako su pošteni, a o Josipu bratu slažu A Josip tad uzme jednog od njih dok poštenje ne dokažu Reče im da drugi put kad dođu povedu i brata Benjamina A oni odu tužni, svjesni da traži sad najdražeg očeva sina Još u boli zbog Josipa jedva Jakov Benjamina pusti na put Al glad je prijetila odasvuda, pa je i Jakova stjerala u kut... Kad se vratiše opet i Benjamin se s njima Josipu primače A Josip, kad ga vidi, požuri u jednu sobu da se isplače Smisli plan da sluge u Benjamina faraonovo blago nađu pa da ga ostavi u Egiptu, optužena za tu sramotnu krađu Kad se to sve zbilo i braća čuše da Benjamin mora ostati Uvjeravali su Josipa da će njihova oca to života koštati Molili su ga nek radije nekom od njih slobodu uskrati Samo da se Benjamin pusti, samo da se on ocu vrati Josip je dugo čekao ovaj susret, godinama je čekao ovaj sat I ne mogavši više izdržati, raplače se i reče: ' Ja sam vaš brat...' Taj susret s braćom toliko mu je srce takao Pa je ostao tu dugo, grlio ih i od radosti plakao Niste vi to učinili braćo, Bog je znao što radi... Tješio ih je: On me poslao ovamo da vas spasim od gladi Pošalje ih tada Josip da pohrle ocu dušom i tijelom Da mu jave radosnu vijest i dođu natrag s obitelji cijelom Jakovu se srce skamenilo, činilo se da ne diše Jer je bio siguran da Josipa sina - neće nikad vidjet više Svi oni spoznaše kako čudesni su Božji puti I njih sedamdeset sretnih u Egipat se tad uputi Upregnu Josip kola jer ne mogaše iščekati sata Kad će oca starog ugledati i pasti mu oko vrata  ... Dugo je Josip plakao u susretu tom Zarastale su bolne rane i među braćom stari lom ... Kako je to dobra lekcija i za naše živote Kad se i nas ljudi odreknu ili nas osramote Često čovjek svoju nevolju tek kao zlo ocijeni A zaboravi na Božju moć da i zlo u dobro promijeni ... Učvrsti nam Bože vjeru da si s nama - u našim tamnicama života I daj da unatoč svakom zlu oko nas - u našem srcu živi dobrota ... |