KNJIGA POSTANKA U POEZIJI
23.06.2014., ponedjeljak
BABILONSKA KULA (spomenik oholosti)
.................................................................................................................................................................................................................  (spomenik oholosti) Od Noinih sinova razgranali se narodi A i Biblija ih poimenice navodi Tko od kojeg sina Noina korjene vuče I kako je Božja volja bila da zemlju napuče No seleći na istok dolinu neku nađu Pa u mislima svojim s Božjeg puta zađu Naume sagraditi grad i toranj do neba I s opekama i paklinom radit što zatreba ''Da se ne raspršimo po zemlji svoj'' Bila je njihova ideja suprotna Božjoj A taj ''toranj s vrhom do nebeskog svoda'' posta spomenik oholosti ljudskoga roda Pogedao Bog kako su postali bezbožni I u svom naumu gradnje – tako složni Pa učini da im se jezici pometu, Poremeti im plan, te se rasprše po svijetu Ujedinjeni, složni, u oholosti znanja ''ovo je tek početak njihovih nastojanja'' Vidje to Bog pa naumu tom reče: 'Dosta!'' Tako kula u Babelu nedovršena osta. ... I danas ima ljudi u zlu tako složnih Na popisu Božjih, a u duši bezbožnih Ne čine ono što Bog od njih traži Vlastiti naum daleko im je draži Bog ljubi znanje i mila je Njemu sloga - Al ne protiv dobra čovjekova i protiv Boga! Takve kule u jedinstvu mimo Božjeg plana srušit će se voljom Božjom – jednog dana Ljudi željni pokusa što naume to čine I baš ih briga ako pri tom netko i pogine Ako poginu i mnogi prestaje biti važna stvar Jer čovjek za čovjeka prestaje biti - ''Božji dar'' Da barem mi što se Božjim priznajemo Uz dostojanstvo čovjeka odvažno stajemo... Da se barem mi ne odmetnemo od Oca i Sina, da ne zaboravimo tko je Put i Život i Istina ... ... Tamo gdje oholost vlada i opaka tama - gdje se Babel gradi – ne daj, Bože, nama Ne daj Oče da gradimo zidove Zloga Zidove što djele čovjeka od Boga ... |